Ivan Moguš – Moja priča

“Iako zvuči paradoksalno, čini mi se da mnogi ‘normalni’ ljudi ne otkriju sve svoje mogućnosti samo zbog toga jer na to nisu bili prisiljeni”, rekao je Ivan Moguš (58), predsjednik Udruge invalida rada Grada Duga Resa.
Moguš s obitelji živi u Dugoj Resi, u invalidskoj mirovini radi profesionalne nesposobnosti. Sin mu je student četvrte godine strojarstva.

“Rođen sam u mjestu Zvečaj, nedaleko od Duge Rese, desetak kilometara uzvodno rijekom Mrežnicom. Po zanimanju sam računopolagatelj. Radim u gradskoj ustanovi Dječji vrtić Duga Resa, od 1985. godine, a ukupno imam 39 godina ranog staža. Uz ovaj podatak rado ističem da sam u 39 godina rada bio jednom na bolovanju u trajanju od 10-tak dana”, govori Moguš.

Invaliditet je stekao vrlo rano, još u djetinjstvu, s pet godina, kada je preživio tešku nesreću.”Točnije rečeno, 1963. godine, i to 80 posto. Naime, kao posljedica željezničke nesreće, amputirana mi je desna noga i to bez funkcije kuka pa je postotak invalidnosti od početka visok“, pojasnio je. Nakon nesreće bio je upućen na rehabilitaciju u Božidarevićevoj ulici u Zagrebu. “Tada sam dobio protezu, tzv. kanadsku. školi, samo se preslikalo u srednjoj, a i kasnije kada sam se zaposlio“, rekao je Moguš.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE NA IN-PORTAL